Samo mastanja
subota, 22.03.2008.
Zar ne zasluzi ljubav .......
Misli se roje.Ceznja mi razdire grudi....nigdje ga ne susrecem.
Ne cujem mu glas nedjeljama.Ne poziva vise,prestalo je sve......bez objasnjenja, niti jedna ruzna rijec.
Nisto nije igovoreno, da nagovjesti ovoliku tugu. Niti jedan postupak obostran,nije dao naslutit da ce sve prestat...........ovo boli...
Dovoljno sam stara, da naslutim da si slab reci istinu.....to prezirem.
Zar ne zasluzi ljubav, vise postovanja?
...............Budi ono sto jesi.
Pogotovo nemoj glumiti osjecaje
i ne budi ni cinican prema ljubavi
jer usprkos svoj ogranicenosti i svim razocaranjima
ona je vjecna, kao trava. ..........................
Max Ehrmann
petak, 21.03.2008.
Njena sjecanja,koja su i moja....i hiljada drugih zena iz rata..
Otvaram moje oci, pokusavam gledati.
Pomislih,od jakog svjetla sam oslijepila.
Ja ne znam kako!
Ja ne znam zasto?!
Lezim dugo u noci.Pod je hladan.
Ne mogu izdrzati bol.
Ne mogu otjerati Njih.
Ne, ja ne mogu izdrzati te boli.
Pitanja naviru...
Kako, zasto se sve meni desava?
Ja ne pravim greske.
Ne mogu, nigdje.
Noc dolazi i sa njom bol.
Svaka nada nestaje.
Taj zivot me je napravio bolnom.
Zelim vristati, pobjeci....
Zasto se sve desava?
Sve zene placu tiho.
Pokusavam nemocno vrisnuti.
Nitko me ne cuje.
Padam kao uvijek.
Moj zivot visi na svilenom koncu.
Zelim samo da sve brzo prodje.
Pokušavam u meni zadrzati ljepotu.
Visim na svilenom koncu. A boli.
Ja zelim da prodje,krenucu ponovo.
Pokusavam vratiti vrijeme.
To sve ostavlja pecate u meni.
Ne mogu objasniti.Zasto se desilo?
Nitko nije mogao nista promijeniti.
Nemocno sam trpjela.
Ja ne mogu, ne zelim, sve sto cinim,
promijeniti!
NE, ja ne mogu!
Preuzeto sa www.istinaumeni.blog.ba
Sehara ,hvala da si ih poklonila ne samo tebi,nego mnogima od nas.
